U petak, 5. lipnja 2015. u 20 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d´arte contemporanea dell´Istria, održat će se otvorenje izložbe ALOJZ OREL: EKSPERIMENTI. Godinu dana nakon  izložbe  „Pulski  album“  Povijesnog i pomorskog muzeja  Istre,  kojom je prvi put javnosti predstavljena bogata ostavština popularnog pulskog  fotografa Alojza Orela (1918. - 2002.), donosimo uvid u autorovu  zanimljivu paralelnu profesionalnu i umjetničku stvarnost, u onaj dio opusa koji  ga  prema svojim značajkama nedvojbeno potvrđuje kao strastvenog istraživača, inovatora i eksperimentatora te pozicionira kao važnog i nezaobilaznog aktera u kontekstu istarske, hrvatske, ali i internacionalne povijesti fotografije. Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Istarske kulturne agencije. Radno vrijeme Muzeja:  11 - 21 h, svakodnevno osim ponedjejljka Iz predgovora izdvajamo: ….Pedesetak odabranih motiva koji  vremenski  pokrivaju razdoblje od početka pedesetih do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (od kojih je dio predstavljen na prošlogodišnjem izdanju Photodays -a u Rovinju), referiraju se na preobrazbu klasičnih, „vječnih“ fotografskih  tema i motiva među kojima nailazimo na pejzaže, vedute (gradova, mjesta), aktove, ljude zabilježene pri obavljanju svakodnevnih poslova (stočare, ribare, varioce…), točnije  na njihov  razvojni put kojima će ih autor - koristeći se pritom svim tehničkim i tehnološkim mogućnostima koje je imao na raspolaganju,  učiniti „drugačijima“.  Preobrazba je to  koja je  i danas „čitljiva“ kroz posve osobna, suvremena  i aktualna umjetnička djela nastala u duhu onodobnih težnji da se fotografija daleko od zanatskih i puko dokumentarističkih funkcija  nametne kao punopravna grana likovnih umjetnosti.  Napuštajući posvećenost portretnoj tematici koja je mladog fotografa zaokupljala  tijekom četrdesetih godina i u kontekstu koje pokazuje iznimnu prisnost, opuštenost i bliskost sa portetiranim „običnim“ ljudima, Alojz Orel se po svom dolasku u Pulu 1947. godine, ubrzo okreće sve intenzivnijem i predanijem laboratorijskom  radu  u kontekstu kojeg će  svoje  ranije  nastale crno - bijele motive iz kojih progovara njegova  zaljubljenost u Istru, njene ljude i običaje, upustiti u istraživanja tehničko - izražajnih mogućnosti fotografije, a  upravo će kroz  ta  istraživanjima  stvoriti mnoga antologijska djela.  Toniranjem, filtrima, solarizacijom pronalazit će i stvarati nove likovne vrijednosti, a upoznavanjem procesa laboratorijske obrade fotografije u boji (godine 1954. u Zagrebu  završava prvi tečaj fotografije u boji koju je organizirala Zanatska komora u suradnji s tvrtkom  Agfa) upustit će se u istraživanje posve novih  kolorističkih učinaka i stvarati fotografije još sugestivnijeg  fantastičnog  ugođaja.  Nastaju fotomontaže, kolor solarizacije, bareljefi, foto-grafike u duhu pop-artističkog perioda, djela  naglašenih grafičkih, a sve više i slikarskih vrijednosti.   Uz jasnu simboliku europskog pokreta fantastičnog realizma koju iščitavamo u Orelovu radu (gdje stvarni  svijet koegzistira sa fantastičnim elementima), važno je istaknuti kako  već pedestih godina paralelno nastaju i fotografije koje se - iako polaze od predmetne stvarnosti,  od nje ipak značajno udaljuju zalazeći u područje polu-apstraktnog i apstraktnog  likovnog govora ( „U vrtlogu ljubavi“,  1958., „Bez naziva“ , 1958., „Klikeri“,  1956.), što će se nastaviti i šezdesetih godina  („Šijana“, „Oblici“, „Uz obalu“… ). Istaknut ćemo u ovom dijelu i ciklus „Regata“ koji  je nastajao tijekom  čitavog jednog desetljeća (1955. - 1965.), a koji također polazi od predmetne stvarnosti da  bi potom snimateljskim (pomicanjem objektiva) i laboratorijskim postupcima u crno - bijeloj, toniranoj i fotografiji u boji, postigao efekte maštovitosti, bezvremenosti i fantastičnosti. Ne možemo pritom od samog početka ne uočiti autorovu uključenost u nove poslijeratne umjetničke istraživačke prakse -ideju sinteze svih umjetnosti, proglašenje  eksperimenta u likovnom stvaranju, koje su se potvrdile i kao  sastavne odlike Orelovog  pristupa fotografiji, a koje  pronalazimo i u  djelovanju  umjetničke grupe EXAT 51 i likovnih avangardi uopće. Okrenimo se i nezaobilaznoj temi akta koju je autor sustavno razrađivao kako pokazuju i radovi zastupljeni na ovoj izložbi, a  koja se provlači kroz čitav „predmetni vremenski period“ zauzimajući posebno mjesto unutar poglavlja eksperimenata.  Uz „meko“ snimljene aktove, kolor-solarizacije (Akt u zelenom - hommage Marti Hoeppfner, oko 1965. i dr. ), crno - bijele  aktove  poput onog „U vodi“  iz druge polovice šezdesetih godina,  lako ćemo uočiti i one  „okupane“ vibrantnim  pop-artisičkim  koloritom i estetikom.  I unutar ove tematske cjeline autor će koristiti tehniku fotomontaže (Zalazak, 1962., Druga, 1970.), multiplikacije, ali i razne „trikove“ poput snimanja  motiva kroz prizmatične forme kristala (staklene predmete i dr.) kojima će sedamdesetih godina postići vrlo zanimljive efekte, oblike i  ugođaje kao i posve novu estetiku.   Sastavni dio izložbe je i projekcija dokumentarnog filma  „Fotografija u Hrvatskoj: Alojz Orel (1918. - 2002.)“ u produkciji Hrvatske radiotelevizije   (Obrazovni program/producent: Marin Marušić, 2011.) kojom  uz izložene osobne predmete (autorov fotografski pribor i dijelove opreme), Muzej suvremene umjetnosti Istre, odaje priznanje autoru čiji su tehničko znanje, upornost i dosljednost u istraživanju fotografskog medija, predanost i sklonost ka eksperimentu, ali i aktivan pedagoški angažman,  stvorili reprezentativan opus i  trajnu vezu s onodobnim europskim kretanjima, doprinoseći afirmaciji  pojma i statusa fotografa -umjetnika i fotografije kao umjetničke discipline / Ketrin Milićević Mijošek. Biografija Alojz Orel (Ljubljana, 19. lipnja 1918. - Pula, 10. lipnja 2002.) umjetnički je i dokumentaristički fotograf, fotoreporter, pedagog.  Višestruko nagrađivan, svoje radove izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Član ULUPUH-a od 1970. godine. Zanat uči kao šegrt tijekom tri godine u Brežicama gdje radi u fotografskoj radionici Vinka Baveca. Godine 1935. zapošljava se u atelijeru Janka Scherhausa (Škofja Loka) dok u  Zagreb prelazi već sljedeće 1936. godine  gdje konačno završava razdoblje šegrtovanja.  S uglednim retušerom Petrom Vekićem 1941. godine otvara atelijer    „Foto Vekić“ , dok  od 1945. do 1946. godine predsjedava Sindikatom fotografa. Pod utjecajem Fotokluba Zagreb čijim članom postaje 1947. i  fenomena nazvanog Zagrebačka škola, započinje njegov fotografski razvoj, a iste godine (nakon deset godina profesionalnog rada) stječe i diplomu fotografa te s obitelji seli u tada ratom razrušenu Pulu gdje će na trgu Portarata ubrzo otvoriti  samostalni atelijer „Foto Orel (djelovat će do 1960.).  Godinu dana kasnije započinje s pedagoškim radom - foto tečajevima u Željezničkom tehnikumu, da bi 1951. godine postao i suosnivač Fotokluba pri Narodnoj tehnici, ali i pulskog Turističkog društva. Godine 1961. postaje tehnički rukovoditelj Narodne tehnike. Od 1965. -1968. godine djeluje kao fotoreporter „Glasa Istre“ nakon čega se posvećuje samostalnom radu i karijeri fotografa - umjetnika. U mirovinu odlazi 1978. godine dok posljednje fotografije snima 1996. na pulskom  Mornaričkom groblju. Zahvale:  Aleksej Orel, Afrodita Bulajić, Povijesni i pomorski muzej Istre, Lana Skuljan Bilić, HRT